Posljednjih godina mobitel se razvio od sredstva komunikacije do pravog nerazdvojnog suputnika. Koristimo ga ne samo za pozive i slanje poruka, već i kao dnevnik, kameru, glazbeni player, sredstvo plaćanja, pa čak i budilicu. Njegova stalna dostupnost navela je mnoge ljude da razviju naviku da uvijek nose mobitel u ruci, kao da je produžetak njihovog tijela. Iako se ovo može činiti nevinom navikom, ovo ponašanje ima neke posljedice koje daleko nadilaze praktične koristi.
Nošenje mobitela u ruci je, na neki način, odraz našeg stava prema tehnologiji i kako je ona prožela svaki trenutak svakodnevnog života. Za neke to označava sigurnost: imati ga pri ruci znači moći odmah odgovoriti na bilo koji poziv ili obavijest. Za druge je to način smanjenja tjeskobe izbjegavanjem osjećaja odvojenosti. Međutim, nedavna istraživanja sugeriraju da bi ova navika mogla biti povezana s tehnološkom ovisnošću, poteškoćama u uživanju u aktivnostima bez posredovanja ekrana, pa čak i s time kako nas drugi doživljavaju u društvenim prostorima. Ovdje se ne radi o demoniziranju korištenja telefona, već o učenju kako ga koristiti na uravnotežen način, podsjećajući da ljudski odnosi, puna pažnja i zdravlje uvijek trebaju biti ispred ekrana. U suprotnom, neki ljudi mogu razviti nezdrave navike.
Zašto neki ljudi uvijek nose mobitel u ruci
Mobitel kao produžetak tijela
Nošenje telefona u ruci postaje sve normalnije. Stalni fizički kontakt s uređajem stvara osjećaj psihološke bliskosti, kao da je uređaj dio same osobe.
To objašnjava zašto se mnogi ljudi osjećaju nelagodno rastajući se od svog mobitela, čak i na nekoliko minuta. Praksa držanja mobitela vidljivim i nadohvat ruke, čak i kada se ne koristi, pojačava ideju da živimo u hiperpovezanom društvu, gdje je dostupnost u svakom trenutku postala implicitno očekivanje.
Tjeskoba i strah od propuštanja
Fenomen stalnog nošenja mobitela u ruci povezan je i s dobro poznatim FOMO-om (strah od propuštanja). Ova tjeskoba javlja se kada vjerujemo da bismo, ne obraćajući pažnju na uređaj, mogli propustiti važne poruke, vijesti ili interakcije na društvenim mrežama.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da pretjerana upotreba mobitela, posebno kod mladih, može uzrokovati simptome ovisnosti slične onima kod drugih bihevioralnih ovisnosti, utječući na koncentraciju, odmor i kvalitetu društvenih odnosa. Digitalna isključenost je važna i trebali bismo to činiti češće.
Utjecaj na osobnu komunikaciju
Hodanje s mobitelom u ruci ne odražava samo povezanost s tehnologijom, već i kako ona utječe na ljudske interakcije. Kada je telefon vidljiv tijekom razgovora, čak i ako se ne koristi, pažnja obično odvraća pažnju.
Ova jednostavna gesta može prenijeti nezainteresiranost, nestrpljivost ili ideju da vas na ekranu čeka nešto važnije. Razne studije iz socijalne psihologije pokazale su da stalna prisutnost mobitela u interakcijama licem u lice smanjuje percipiranu kvalitetu komunikacije, slabeći emocionalne veze i osjećaj aktivnog slušanja. Osim toga, osoba koja nema mobitel može se osjećati ljutito, ignorirano i nezapaženo. Gubi se socijalizacija.
Sigurnost, praktičnost ili navika
Nisu sva tumačenja ovog ponašanja negativna. Za neke je nošenje mobitela u ruci potaknuto praktičnim razlozima: štedi ih od traženja po torbama ili džepovima i olakšava ga odmah koristiti. U drugim slučajevima odražava potrebu za sigurnošću, jer se uređaj može smatrati slamkom spasa u hitnim situacijama.
Međutim, ono što počinje kao praktična gesta može se pretvoriti u automatsku naviku koju je teško dovesti u pitanje. Poput grizenja noktiju ili pomicanja noge dok sjedite, držanje mobitela u ruci može postati nesvjesna radnja koju ponavljamo, a da toga nismo ni svjesni. Gotovo nesvjesna navika koje se ne možemo riješiti.
Fizičke posljedice navike
Iako se može činiti kao sitnica, stalno držanje mobitela u ruci može imati i fizičke posljedice. Neergonomski položaji ruku pri držanju uređaja mogu uzrokovati nelagodu u zapešću, laktu ili ramenu. Osim toga, stalno korištenje telefona povezano je s problemima poput “vrata od slanja poruka”, stanja uzrokovanog stalnim naginjanjem glave prema ekranu. Ove fizičke posljedice ističu važnost preispitivanja naših tehnoloških navika i poticanja svjesnijeg korištenja mobitela u svim područjima i u svim dobnim skupinama.
Strategije za svjesnije korištenje
Biti svjestan vremena koje provodimo s mobitelom u ruci prvi je korak u promjeni ove navike. Postoje male strategije koje mogu pomoći, poput ostavljanja uređaja na jednom mjestu kada smo kod kuće, isključivanja nepotrebnih obavijesti ili postavljanja vremena za isključivanje s digitalnih uređaja. Također se preporučuje povratak aktivnostima u slobodno vrijeme bez ekrana poput čitanja knjiga, šetnje na svježem zraku ili obavljanja fizičkog rada. Na taj će način mobitel ponovno preuzeti ulogu korisnog alata, a ne stalnog protagonista našeg svakodnevnog života. Trebali bismo ga koristiti samo za ono što je nužno, a ne za sve. Uostalom, naši se životi vrte oko ovog uređaja. Stalno hodanje s mobitelom u ruci može se činiti kao mala gesta, ali u stvarnosti to puno govori o našem stavu prema tehnologiji i našem načinu života u društvu. Može imati negativne posljedice, jer je odraz potrebe za povezanošću, potrage za sigurnošću i, u mnogim slučajevima, ovisnosti koju treba prepoznati. Ispravna upotreba ovog uređaja određuje možemo li biti ovisni o njemu ili ne.
