Skip to content

U rijeci Tajo pronađeni su primjerci ogromne životinje za koju se smatralo da je izumrla na poluotoku

Bioraznolikost rijeke Tajo trenutno doživljava neočekivanu promjenu zbog nedavne pojave primjeraka vrste za koju se stoljećima smatralo da je izumrla na Pirinejskom poluotoku. Istraživači i ekološke vlasti trenutno analiziraju situaciju kako bi utvrdili podrijetlo ovih životinja i njihov mogući utjecaj na regiju.

Otkriće, koje je zapanjilo mnoge stručnjake, postavlja pitanja o tome je li se vrsta pojavila prirodno ili je umjetno unesena.

Koja se „izumrla“ životinja ponovno pojavila u rijeci Tajo?

Istraživači su nedavno potvrdili prisutnost primjeraka euroazijskog dabra (Castor fiber) u rijeci Tajo. Riječ je o velikom glodavcu koji je živio na Pirinejskom poluotoku do izumiranja prije nekoliko stoljeća zbog lova i promjene staništa.

To je najveći glodavac u Europi, koji doseže duljinu od 90 centimetara i teži do 30 kilograma. Neke ključne činjenice koje treba uzeti u obzir:

U rijeci Tajo pronađeni su primjerci ogromne životinje za koju se smatralo da je izumrla na poluotoku

2003. godine vrsta se ponovno pojavila na poluotoku nakon neslužbenog puštanja u sliv rijeke Ebro.
Od tada, pokušaji istrebljenja nisu uspjeli, a dabrovi su se uspješno nastanili u tom području.
Španjolski zakon ih trenutno smatra autohtonom i zaštićenom vrstom.

Prvo viđenje na rijeci Tagus zabilježeno je u lipnju 2024. u Zorita de los Canes (Guadalajara), prema studiji objavljenoj u Galemys-Spanish Journal of Mammalogy. Istraživači Marco Anson i Celia García-Prendes potvrdili su prisutnost glodavaca nakon nekoliko promatranja i otkrića oglodanih grana i drugih tragova na obalama.

Zašto se ova životinja pojavila na rijeci Tagus?

Jedan od najvažnijih aspekata ovog otkrića je utvrditi kako su dabrovi stigli na rijeku Tagus. Glavna hipoteza koju su iznijeli stručnjaci jest da to nije bio prirodni proces širenja, budući da je mjesto promatranja udaljeno više od 100 kilometara od najbližeg prethodno zabilježenog naselja.

Stručnjaci smatraju da je najvjerojatnija teorija da su dabrovi neslužbeno uneseni u to područje. Nedostatak prethodnih zapisa u međudijelovima rijeke podupire ovu ideju.

Tijela za zaštitu okoliša procjenjuju mjere kako bi utvrdila može li se njihova prisutnost održati bez negativnih posljedica. Planirano je provesti sustave praćenja kako bi se proučila evolucija populacije i njezina interakcija s lokalnim ekosustavom.

Kakav je ekološki utjecaj ovog euroazijskog dabra?

U rijeci Tajo pronađeni su primjerci ogromne životinje za koju se smatralo da je izumrla na poluotoku

Euroazijski dabar poznat je po svojoj sposobnosti transformacije vodenih ekosustava. Za razliku od drugih vrsta unesenih na poluotok, poput američkog raka ili soma, njegov utjecaj može biti koristan na neke načine:

-Doprinosi obnovi močvara izgradnjom brana i promjenom strukture rijeke.
-Poboljšava kvalitetu vode zadržavanjem sedimenta i njegovim prirodnim filtriranjem.
-Povećava bioraznolikost stvaranjem povoljnih staništa za druge vrste.

Međutim, također može uzrokovati sukobe s ljudskim aktivnostima, posebno u poljoprivrednim područjima. Stoga je vlada Castilla-La Manche pokrenula proces praćenja kako bi utvrdila opseg prisutnosti dabra u Tagusu i procijenila njegov utjecaj na usjeve i infrastrukturu.

Koji drugi sisavci žive u rijeci?

Rijeka Tagus, najduža na Iberijskom poluotoku, teče 1007 kilometara od izvora u Montes Universalu (Teruel) do ušća u Lisabonu. Na svojoj ruti prelazi nekoliko autonomnih zajednica u Španjolskoj i Portugalu, pružajući stanište raznim vrstama.

Među sisavcima koji žive u slivu Tagusa ističu se sljedeći:

-Iberijski ris (Lynx pardinus), jedna od najugroženijih mačaka na svijetu.
-Iberijski vuk (Canis lupus signatus), koji se povremeno nalazi u tom području.
-Europska vidra (Lutra lutra), koja se često nalazi u manje zagađenim pritokama.
-Divlja mačka, tvor i američki mink, od kojih je potonji unesen na poluotok.

Osim ovih sisavaca, Tagus služi kao biološki koridor za brojne vrste ptica, vodozemaca i domaćih riba, što povećava važnost njegovog očuvanja.