Novac je u biti sredstvo razmjene roba i usluga. Međutim, u mentalnom životu osobe često postaje simbol ispunjen značenjima, emocijama i vrijednostima koje daleko nadilaze njegovu materijalnu vrijednost. Stavovi prema novcu nisu neutralni: na njih utječu osobna povijest, odgoj, iskustva oskudice ili obilja te kulturna uvjerenja. U djetinjstvu se novac rijetko percipira u ekonomskom smislu. Sjećamo se kako odrasli govore o njemu, kako njime rukuju i, prije svega, koje emocije izaziva.
Kako iskustva iz djetinjstva utječu na naše financijske navike u odrasloj dobi
Dijete koje je odraslo u obitelji u kojoj je novca malo može ga povezati s tjeskobom, nedostatkom i sukobom. Nasuprot tome, drugo dijete koje je odraslo u bogatom okruženju može ga povezati sa sigurnošću, slobodom i prilikom. U oba slučaja ostaju emocionalni tragovi koji oblikuju odnos osobe s novcem u odrasloj dobi.
Iz psihološke perspektive, novac može poslužiti kao simbol moći i kontrole. Ne samo da nam omogućuje donošenje životnih odluka, već utječe i na naš odnos s drugima. Njegova prisutnost može stvoriti osjećaj neovisnosti, dok njegova odsutnost može stvoriti osjećaj ranjivosti ili ovisnosti.
Kako novac utječe na ljude?
Drugo značenje je uspjeh ili osobna vrijednost. U društvima koja naglašavaju potrošnju i akumulaciju, zarađivanje novca povezuje se s „uspjehom“, dok se njegov nedostatak doživljava kao neuspjeh.
Novac također posreduje u našem odnosu s vremenom. Štednja, u određenom smislu, znači akumuliranje vremena za budućnost: resursa potrebnih za prevladavanje nepredviđenih okolnosti, rano umirovljenje ili luksuzni odmor. S druge strane, trošenje odmah slijedi logiku trenutnog zadovoljstva.
Neki ga koriste za odgađanje tjeskobe i dugoročno planiranje; drugi ga koriste za zadovoljavanje impulsa i pronalaženje privremenog olakšanja. Nijedna strategija nije inherentno „ispravna“ ili „pogrešna“; važno je prepoznati emocionalne potrebe koje su u osnovi svakog ponašanja.
Uloga novca kao zamjene za naklonost ili sredstva emocionalne kompenzacije ne može se zanemariti. Neki ljudi koji imaju poteškoća s izražavanjem naklonosti zamjenjuju ga skupim darovima ili financijskim uslugama. Drugi ga koriste kao obranu od straha od napuštanja: „Ako imam novca, uvijek ću imati društvo i podršku.“
U kriznim vremenima novac dobiva još veću emocionalnu vrijednost. Iznenadni gubitak prihoda može destabilizirati ne samo obiteljsko gospodarstvo, već i pojedinca.
Slično tome, primanje nasljedstva ili zarada značajnog iznosa mogu izazvati oprečne osjećaje: radost zbog stjecanja, ali i krivnju. Ove reakcije pokazuju da novac nije samo predmet, već i spremište očekivanja i strahova.
S gledišta mentalnog zdravlja, korisno je da svatko razmisli o svom stavu prema novcu. U konačnici, novac je nezamjenjiv alat za društveni život, ali i ogledalo u kojem se odražavaju naši strahovi i želje.
Razumijevanje njegovog psihološkog značaja ne znači umanjivanje njegove praktične vrijednosti, već prepoznavanje da je njegov utjecaj na naše živote dublji nego što se čini.
