Što ako je civilizirana civilizacija sposobna za izgradnju gradova postojala mnogo ranije nego što nam se govori u knjigama? Ovo pitanje muči znanstvenike i arheologe od 2001. godine, kada je skupina istraživača naišla na nešto nemoguće u dubinama Kariba: obrise izgubljene metropole na mjestu gdje, prema znanosti, ne bi trebalo biti ničega.
Priča je započela kod poluotoka Guanahacabibes, na zapadnom vrhu Kube. Brodska inženjerka Pauline Zelitsky i njezin suprug Paul Weinzweig, vlasnici kanadske tvrtke Advanced Digital Communications (ADC), skenirali su morsko dno bočnim sonarom. Njihov je zadatak bio pronaći blago potopljenih španjolskih brodova. Ali ono što je njihov tim uhvatio na svojim ekranima na dubini od gotovo 700 metara nisu bile galije, već nešto daleko zagonetnije.
Nisu bili zapanjujući ostaci potopljenih brodova, već geometrijski oblici i precizni rasporedi koji su se pojavili na morskom dnu, nalik ulicama i urbanim strukturama. Nalaz postavlja pitanja o postojanju nepoznatih naprednih civilizacija i od tada potiče rasprave o povijesti, arheologiji i granicama onoga što mislimo da znamo o našoj prošlosti.
Gradski pejzaž u dubinama
Sonarne slike otkrile su obrasce koji su prkosili jednostavnom geološkom objašnjenju. Ono što su vidjeli činilo se kao grad zamrznut u vremenu, s izrazito simetričnim značajkama:
Piramidalne strukture: Neke od formacija bile su oblikovane poput velikih piramida.
Geometrijski obrasci: Sonar je otkrio ravne linije, kutove od 90 stupnjeva i kružne obrasce, što ukazuje na inteligentan i planiran dizajn.
Ceste i zgrade: Konfiguracije su nalikovale urbanom kompleksu, s cestama, zgradama, pa čak i mogućim trgovima.
Velika prepreka: „nemoguća“ vremenska crta
Ovdje otkriće postaje pravi izazov za povijest. Da bi se grad nalazio na kopnu na ovoj lokaciji, razina mora morala bi biti 700 metara niža. Posljednji put se to dogodilo tijekom ledenog doba, prije najmanje 50 000 godina, mnogo prije nego što su ljudi stigli u Ameriku, prema prihvaćenim teorijama.
Ova činjenica podijelila je znanstvenu zajednicu:
Skeptično objašnjenje: Mnogi geolozi tvrde da su to prirodne bazaltne formacije. Vjeruju da je ljudski mozak sklon vidjeti poznate uzorke (fenomen nazvan pareidolija) u nasumičnim strukturama te da se bez fizičkih dokaza (izdvojenih i analiziranih stijena) ništa ne može sa sigurnošću reći.
Revolucionarna hipoteza: Zelitsky i drugi istraživači sugeriraju da bi ovo mogao biti dokaz nepoznate civilizacije uništene prirodnom katastrofom, poput porasta razine mora na kraju ledenog doba. Neki to čak povezuju s lokalnim legendama o otoku naseljenom “precima” koji je potonuo u more.
Visoka cijena podvodne ekspedicije na takve dubine i teška politička situacija spriječili su daljnja istraživanja. Danas “kubanska Atlantida” ostaje odjek na monitoru sonara, neriješena misterija koja nas tjera da se zapitamo: znamo li doista pravu kronologiju naše prošlosti?
Kako je navodno potopljeni grad otkriven pod Karipskim morem?
Godine 2001., brodski inženjeri Paulina Zelitsky i Paul Weinzweig, dok su mapirali morsko dno u blizini poluotoka Guanahacabibes (Kuba), otkrili su niz građevina pomoću sonarnih skenera. Prema njihovom tumačenju, izgledale su poput piramida, ulica i zgrada koje leže više od 600 metara ispod površine mora.
Početna hipoteza sugerirala je da bi ovi ostaci mogli pripadati civilizaciji koja je postojala prije najmanje 6000 godina, čak i prije egipatskih piramida. O toj su vijesti široko izvještavali međunarodni mediji i izazvala veliki interes znanstvene zajednice.
Zelitsky je čak izjavio: „Ovo je zaista nevjerojatna građevina koja je očito bila veliko urbano središte.“ Njegov opis pojačao je mišljenje da se ne radi samo o kamenju, već o vrlo složenom ljudskom naselju.
I od samog početka mišljenja su bila podijeljena. Neki su znanstvenici smatrali ovaj nalaz mogućim dokazom nestalih drevnih civilizacija. Drugi su geolozi primijetili da dubina lokacije čini malo vjerojatnim da se poplava dogodila prije samo nekoliko tisuća godina.
Kubanski geolog Manuel Iturralde-Vinent bio je jedan od glavnih kritičara. Priznao je neobičnost otkrića, ali je upozorio da nema konačnih dokaza: “Čudno je, ali nemamo objašnjenje.” On i drugi rekli su da su oceanske struje, tektonski pokreti i erozija mogli stvoriti kamene formacije koje izgledaju kao umjetne.
Rasprava se vrtjela oko jednog središnjeg pitanja: da bi grad bio zakopan na dubini od 600 metara, bilo bi potrebno desetke tisuća godina geološkog slijeganja, a ne samo šest tisuća. Ova vremenska razlika proturječi poznatom vremenskom okviru ljudskog razvoja.
Zašto nije provedeno više istraživanja i što je rečeno na međunarodnoj razini?
Nakon prve ekspedicije nisu provedena daljnja istraživanja. Nedostatak novih istraživačkih kampanja ostavio je otkriće u znanstvenom limbu.
Jedan od navedenih razloga bile su ekonomske i logističke poteškoće organiziranja složenih podvodnih misija. Drugi razlog bile su sumnje u pouzdanost otkrića.
Međutim, hipoteza o potopljenom gradu pod Karipskim morem uspoređena je s drugim arheološkim nalazima koji su u to vrijeme osporavali službenu kronologiju. Göbekli Tepe u Turskoj iznenadio je svojom starinom i arhitektonskom razinom, prethodeći prvim poznatim urbanim naseljima tisućama godina.
Spomenut je i podvodni spomenik Yonaguni u Japanu, piramidalna struktura za koju neki vjeruju da je umjetno djelo, a drugi je tumače kao prirodnu formaciju.
Ovi primjeri ojačali su ideju da bi kubanski slučaj mogao biti dio većeg obrasca misterioznih enklava koje osporavaju utvrđenu povijest.
Skepticizam i kontinuirana mistika ovog potopljenog grada pod Karibima
Podvodni arheolog Michael Faught sa Sveučilišta Florida State bio je među onima koji su izrazili sumnje. „Bilo bi divno da su Zelitsky i Weinzweig bili u pravu, ali to bi bio izuzetno napredan razvoj za bilo koju poznatu kulturu Novog svijeta tog vremena“, primijetio je.
Oprez je stoga postao obilježje skeptičnijih stavova. U tom pogledu, prihvaćanje postojanja potopljenog grada na Karibima bez konkretnih dokaza bila bi radikalna promjena u prihvaćenom povijesnom okviru.
Međutim, drugi istraživači inzistiraju na tome da nove tehnologije poput 3D skeniranja visoke rezolucije i bespilotnih podvodnih vozila mogu pružiti uvjerljive podatke. Problem je nedostatak financiranja za projekte ove vrste, koji zahtijevaju velika ulaganja i institucionalnu podršku, koja još nije dobivena.
Više od dvadeset godina kasnije, otkriće navodnih ruševina na Kubi još uvijek nema definitivan odgovor. Na društvenim mrežama i specijaliziranim forumima tema se periodično pojavljuje, često u vezi s teorijama o izgubljenim civilizacijama, pa čak i mitskoj Atlantidi. Međutim, trenutno ne postoje provjereni dokazi koji bi potkrijepili te tvrdnje.
