Ove spužvaste strukture spontano čiste otpad koji ljudi bacaju u more; međutim, znanstvenici upozoravaju da one nisu rješenje.
Dok sitni komadići plastike zagađuju naše oceane, prirodne livade morskih biljaka akumuliraju mikroplastiku i ispiru je natrag na plaže kao ‘Neptunove kuglice’.
Neptunove kuglice, ili Posidonia oceanica, okrugli su, gusti čuperci morskih algi koji se nalaze prvenstveno u Sredozemnom moru. Stoljećima se Posidonia koristi za pakiranje, posteljinu, pa čak i izolaciju.
Međutim, znanstvenici sa Sveučilišta u Barceloni u Španjolskoj otkrili su da ove pahuljaste kuglice spontano obavljaju drugu funkciju: čišćenje plastike s morskog dna.
U oceanu, mikroplastika – čestice manje od 5 mm – često potječu iz predmeta poput plastičnih vrećica, boca i ribarskih mreža. Ovi komadići plastike mogu biti štetni za naše zdravlje, utječući na funkciju kostiju i mozga, pa čak i na hormone.
Dok većina plastičnog otpada dolazi s kopna, ocean, uključujući morske trave, djeluje kao sudoper.
Guste trake morske trave hvataju komadiće plastike iz mora, formirajući „Neptunove kugle“. Anna Sanchez-Vidal
Što su „Neptunove kugle“?
Listovi posidonije usporavaju protok vode, objašnjava Anna Sanchez-Vidal, glavna autorica studije. „Morske trave imaju manje struja, pa zarobljavaju ugljik i sediment, služeći kao utočište za bioraznolikost.“
Međutim, ove valovite morske trave također akumuliraju veće koncentracije plastike. Svake godine između 1,15 i 2,41 milijuna tona plastike teče iz rijeka u more.
Ako rijeka ulije u more gdje raste posidonija, dio te plastike se zarobi i nakupi. Ali ne završi sva ta plastika u valovitoj morskoj travi.
Svake jeseni biljka posidonija oceanica odbacuje lišće. Ove vlaknaste trake, bogate ligninom, čvrstim organskim polimerom, isprepliću se jedna s drugom i formiraju guste nakupine.
„Dok se kreću, prenose plastiku koja je zapetljana u vlakna“, kaže Sánchez-Vidal. Znanstvenici procjenjuju da bi morska trava mogla zarobiti gotovo 900 milijuna komada plastike u Sredozemnom moru svake godine.
Tijekom 2018. i 2019. godine, Sánchez-Vidalov tim ispitao je kuglice posidonije oceanice koje su se nasukale na četiri plaže na otoku Mallorci u Španjolskoj. Na obalama Sa Marine, Son Serra de Marine, Costa dels Pinsa i Es Peregons Petitsa pronašli su plastične ostatke u polovici uzoraka rastresitog lišća posidonije, do 600 fragmenata po kilogramu lišća.
Samo 17% Neptunovih kuglica sadržavalo je plastiku, ali u onima koje jesu, bila je gusto zbijena, s gotovo 1500 komada po kilogramu. Gušće kuglice bile su učinkovitije u hvatanju plastike.
„Nakon što smo objavili naš rad, mnogi ljudi počeli su mi slati [fotografije] strašnih Neptunovih kuglica“, kaže Sánchez-Vidal. To su kuglice koje hvataju veće, vidljivije komade plastike.
„Ponekad su sadržavale higijenske uloške, tampone, vlažne maramice, stvari s visokim udjelom celuloze, zbog čega tonu“, objašnjava. „Ne, stvarno nisam htjela snimiti ove fotografije“, šali se istraživačica.
Kako završe na obali
Uzburkano more, posebno tijekom oluja i plime, može prenijeti Neptunove klikere s morskog dna, kaže Sanchez-Vidal. Neki Neptunovi klikeri plutaju prema dubljim vodama, dok drugi ispiraju na obali.
„Kažemo da je to način na koji nam more vraća smeće koje nikada nije trebalo završiti na morskom dnu“, kaže Sanchez-Vidal.
Međutim, stručnjakinja naglašava da Neptunovi klikeri nisu rješenje za problem plastike u oceanima. „Nikada ih nismo smatrali rješenjem ili načinom čišćenja morskog dna“, kaže.
Potiče svakoga tko pronađe Neptunove klikere da ih ostavi tamo gdje jesu: na plaži ili u oceanu. „Mrklice osiguravaju vlagu i hranjive tvari plaži. Ako ih bacimo, uništit ćemo ovaj ekosustav plaže u nastajanju“, upozorava ona.
Nalazimo se u vremenu kada se morske trave diljem svijeta degradiraju. Istraživanja su pokazala da se površina prekrivena morskom travom smanjila za 29% od kraja 19. stoljeća.
Livade morske trave ugrožene su zbog loše kvalitete vode, razvoja obale, invazivnih vrsta, porasta temperature oceana i porasta razine mora.
U istočnom Mediteranu, Posidonia oceanica suočava se sa stalnom i rastućom prijetnjom toplinskih valova i industrijskog onečišćenja. Srodna vrsta u Australiji, Posidonia australis, također nestaje unatoč naporima za očuvanje.
Međutim, lokalne inicijative za obnovu livada morske trave i dalje djeluju u mediteranskom bazenu, poput Bosque Marino de Red Eléctrica u zaljevu Polença na Mallorci u Španjolskoj i građanskog znanstvenog projekta Posidonia Gardeners na Siciliji i Malti.
Morske trave pružaju ekosustavima bitne usluge: poboljšavaju kvalitetu vode, apsorbiraju ugljikov dioksid, štite obale i služe kao mjesta za razmnožavanje i utočišta za morske vrste. „Ali sadnja morskih trava posvuda kako bi djelovale kao filteri za plastiku također nije rješenje“, dodaje Sánchez-Vidal. Umjesto toga, vjeruje da pravo rješenje leži u korijenu problema. „Jednostavno moramo spriječiti ulazak plastike u more, a to znači smanjenje proizvodnje plastike.“
