Tijekom vojne parade u Pekingu, ono što se činilo kao formalni protokol između Vladimira Putina i Xi Jinpinga pretvorilo se u neočekivani razgovor o budućnosti ljudske dugovječnosti. Reutersov otvoreni mikrofon snimio je ruskog predsjednika i kineskog vođu kako raspravljaju o transplantaciji organa i mogućnosti života do 150 godina – izgledima koji se danas čine više domenom spekulativne znanosti nego međunarodne politike.
„Živjeti vječno mlad“: O čemu Putin, Xi Jinping i Kim Jong-un zapravo sanjaju
Scena u kojoj je Kim Jong-un hodao uz njih, smiješeći se dok je slušao, predstavljala je neobičnu sliku: trojica najmoćnijih vođa na planetu fantaziraju, barem naizgled, o biotehnologiji kao ključu za praktički neograničeno produljenje života.
Osim anegdote, razgovor odražava sve ozbiljniju znanstvenu raspravu. Napredak u regenerativnoj medicini, genetskom inženjerstvu i biotehnologiji podupire ideju da bi očekivani ljudski životni vijek mogao biti znatno dulji od 120 godina koji se trenutno smatraju maksimalnom biološkom granicom.
Putin je to sažeo ovako: „Za nekoliko godina, razvojem biotehnologije, ljudski organi će se kontinuirano transplantirati, što će nam omogućiti da živimo sve mlađe i mlađe, pa čak i postanemo besmrtni.“ Xi je odgovorio aludirajući na predviđanja stručnjaka da bismo u ovom stoljeću mogli doživjeti 150 godina. Komentar, nenamjerno izrečen, dio je globalnog trenda: vlade, investitori i znanstvenici počinju dugovječnost promatrati ne samo kao medicinski problem već i kao novi geopolitički i ekonomski teritorij.
Obećanje duljeg života
Ideja o dosezanju 150. godine nije samo politička fantazija. Istraživači poput Davida Sinclaira, profesora s Harvarda i jedne od najutjecajnijih osoba u području biologije starenja, tvrde da smo na pragu medicinske revolucije.
Suočen sa zdravim navikama koje se nalaze u poznatim (i kontroverznim) “Plavim zonama” (Japan, Italija, Kostarika i Grčka), Sinclair tvrdi da ključ uspjeha ne leži samo u prehrani ili vježbanju, već u sposobnosti reprogramiranja epigenoma: resetiranju biološkog sata naših stanica kako bi se vratile u mladenačko stanje. Ne radi se o usporavanju starenja, kaže on, već o njegovom preokretanju.
Eksperimenti na miševima i majmunima već upućuju u tom smjeru, a Sinclair tvrdi da je prva osoba koja je doživjela 150. godinu već rođena. Njegov laboratorij uspio je pomladiti tkivo pomoću epigenetičkog reprogramiranja, s 95%-tnom stopom uspjeha u popravljanju oštećenih optičkih živaca. Sada, uz pomoć umjetne inteligencije, tvrdi da je identificirao molekule koje se mogu kondenzirati u jednostavne tablete. Ako se njegova predviđanja ostvare, pristupačni tretmani koji periodično mogu resetirati biološku dob mogli bi biti dostupni do 2035. Injekcija, tableta ili čak genska terapija mogli bi učiniti ono što se danas čini čudesnim: zaustaviti protok vremena i produžiti ljudski život do prije nezamislivih razina.
Kočnica u krivulji dugovječnosti
Entuzijazam za očekivanim životnim vijekom od 150 godina povezan je s ozbiljnijom činjenicom: očekivani životni vijek više ne raste tako brzo kao nekada. Nedavna studija temeljena na projekcijama za kohorte rođene između 1939. i 2000. u 23 zemlje s visokim prihodima pokazuje da je povijesni dobitak od oko 0,46 godina po kohorti pao za 37 do 52 posto.
Drugim riječima, dok smo u prvoj polovici 20. stoljeća dodavali oko 5,5 mjeseci po generaciji, sada dodajemo samo 2,5 do 3,5 mjeseca. A najznačajnije je da ovo usporavanje nije teoretsko predviđanje: već je vidljivo iz promatranih podataka.
Glavno objašnjenje nije nepremostiva „biološka granica“, već promjena smjera napretka. Više od polovice usporavanja posljedica je manjeg pada smrtnosti dojenčadi i mladih odraslih osoba, područja u kojem su u prošlosti postignuti impresivni dobici. Reprodukcija ove dinamike zahtijevat će radikalan napredak u srednjoj i starijoj dobi, što je mnogo teže postići.
Poruka nije ohrabrujuća: čak i ako se očekivano trajanje života nastavi povećavati, to se događa sporije, prisiljavajući nas da preispitamo način na koji planiramo zdravstvenu skrb, mirovine i populacijsku politiku. Stara retorika da će „svaka generacija živjeti mnogo dulje od prethodne“ više nije toliko uvjerljiva, a u pitanju nije toliko biologija koliko sposobnost naših društava da održe i preraspodijele dobrobiti dugovječnosti.
Sami autori studije inzistiraju na tome da ovo usporavanje nije samo statistička iluzija, već empirijsko opažanje. „Kad bi današnje generacije slijedile isti trend kao u prvoj polovici 20. stoljeća, osoba rođena 1980. mogla bi očekivati da će živjeti do 100 godina“, objašnjava José Andrade, istraživač na Institutu Max Planck i glavni autor studije objavljene u PNAS-u. „No, otkrili smo da se stopa porasta očekivanog životnog vijeka usporila za 37 do 52 posto, ovisno o korištenoj metodi. Nijedna od analiziranih kohorti neće, u prosjeku, dosegnuti ovu simboličnu prekretnicu od 100 godina.“ Razlog je, dodaje, očit: „Veliki skokovi naprijed u prošlosti bili su potaknuti naglim padom smrtnosti dojenčadi, što se ne može ponoviti jer su te stope sada vrlo niske.“ Andrade i njegovi kolege upozoravaju da čak i ako bi se predviđeni porast preživljavanja odraslih udvostručio, porast bi i dalje bio niži nego u prvim desetljećima prošlog stoljeća. Neugodan podsjetnik da se očekivani životni vijek ne povećava unedogled, već odražava medicinske, društvene i ekonomske uvjete svakog doba.
U konačnici, kontrast je otkrivajući: dok vođe poput Putina i Xi Jinpinga tiho fantaziraju o neograničenim transplantacijama i životnom vijeku od 150 godina, znanost nas podsjeća da je neposredna budućnost skromnija, oblikovana društvenim i medicinskim stvarnostima. Napredak u epigenetičkom reprogramiranju i biotehnologiji je doista impresivan, ali podaci pokazuju da se krivulja životnog vijeka izravnava i da neće sve generacije živjeti puno dulje od prethodnih. Možda se tu krije prava lekcija: nije dovoljno sanjati o besmrtnosti s podija Trga Tiananmen, već se moramo suočiti s problemom kako želimo stariti kao društvo, kojoj kvaliteti života težimo i kako raspoređujemo vrijeme koje, uz malo sreće, možemo dodati u svoje kalendare.
