Ljudi obično imaju tendenciju da gledaju svoj život. U tom smislu, sjećanja su neizbježna fenomen jer memorija djeluje kao kompas naših emocija. Jedna od najčešćih aktivnosti je razmišljanje o Ljudi iz naše prošlostišto obično uzrokuje kontradiktorne emocije poput nostalgije, zahvalnosti, radosti, Ali i tuga ili žaljenje. Za neke su sjećanja na odnose s prošlošću način da potvrdite svoj identitet. Za druge, međutim, ova aktivnost može biti emocionalno sidro koje ih sprječava da uživaju u prisutnosti.
Sjećanja na ljude koji su bili dio naše osobne povijesti osnovni su elementi u izgradnji značenja našeg života. Oni koji razmišljaju o ljudima iz svoje prošlosti, obično su promišljene ličnosti s razvijenijim osjetljivošću na iskustvo i veću sklonost uvažavanju odnosa koji su ostavili značajan trag u njihovoj povijesti. Prema Institut PSICO prošlost treba promatrati kao blago koje Prati nas zahvaljujući pozitivnom Iskustvo i ono što smo podijelili. Ali nije uvijek lako razmišljati o tome: postoje ljudi koji idealiziraju prošle odnose i ljudi koji se optužuju za pogreške koje su napravili. “Zaglavljeni u bolnim sjećanjima mogu uzrokovati emocionalne blokove koji utječu na prisutnost i planove za budućnost”, napominje stručnjaci. Stoga vjeruju da je važno pronaći ravnotežu. “Važno je naučiti pamtiti bez da se zaglavimo, bili zahvalni bez precjenjivanja onoga što smo izgubili i priznajući da se život može živjeti samo ovdje i sada”, sugeriraju.
Zašto mislimo na ljude iz naše prošlosti
Prema stručnjacima i psihološkim institutima, oni koji se često sjećaju ljudi iz svoje prošlosti to obično rade u nastojanju da ojačaju svoj identitet. Prema podacima Sveučilište Deusto Autobiografsko pamćenje važno je za formiranje “I” jer dodaje kontinuitet i koheziju našoj osobnoj priči.
“Sjećajući se starih prijatelja, partnera ili rodbine, ljudi ne samo da oživljavaju uspomene, već i preispituju svoj način”, napominje stručnjaci. Istodobno, ističu da ovaj postupak pomaže razumjeti zašto su donesene određene odluke i kako je utjecalo na suvremeni život. Međutim, upozoravaju da ako to postane pretjerana aktivnost, to može uzrokovati emocionalnu vezanost.
Osjećaji nostalgije i zahvalnosti u sjećanjima na ljude iz prošlosti
Nostalgija je čest osjećaj onih koji misle na ljude iz svoje prošlosti. Prema podacima Sveučilište u Southamptonu Nostalgija može biti pozitivna ako doprinosi zahvalnosti i emocionalnoj bušotini, ali može biti i negativno ako se pretvori u pretjeranu idealizaciju prošlosti.
“Ljudi koji se sjećaju zahvalnosti obično integriraju svoje iskustvo kao dio učenja života, dok oni koji su previše idealizirali prošli rizik da će u sadašnjosti doživjeti razočaranje”, kaže on.
U tom smislu primjećuju da zahvalnost djeluje kao emocionalna sila kočenja koja sjećanja pretvara u izvor koji Omogućava nam da rastemo i krećemo naprijedi ne u teretu koji nas sprječava.
Možda je bolno pamtiti one koji više nisu dio našeg života. U tom kontekstu, PSICO Institut napominje da je fokus na prošlost štetan i za sadašnjost i za budućnost jer dovodi do emocionalne stagnacije.
“Ljudi koji imaju tendenciju razmišljanja o sjećanjima često osjećaju krivnju, žaljenje ili čak ogorčenost”, kažu oni. Stoga preporučuju više o sadašnjosti nego o prošlosti, biti zahvalan na stečenom iskustvu i izbjegavanju viktimizacije u vezi s iskusnim događajima.
Koje strategije pomažu u životu?
Psiholozi ističu da učenje kontrole ideja povezanih s ljudima iz prošlosti ne znači zaboraviti ih, već ih integrirati u zdraviju sliku našeg života.
Upravljanje Deustom nudi niz praktičnih savjeta, poput ne realizacije prošlih odnosa, usredotočenosti na trenutne ciljeve i prihvaćanja stvarnosti prisutnosti.
Pored Sveučilište Completense u Madridu Oni upozoravaju da je važno stvoriti nova sjećanja kroz nova i obogaćujuća iskustva.
“To je način da se stvori ravnoteža između onoga što memorija zadržava od jučer i onoga što nudi prisutnost. Na ovaj način oni koji se sjećaju mogu ovu vježbu pretvoriti u alat motivacije i stabilnosti”, kaže on.
Ključevi života između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Misli ljudi iz prošlosti zapravo nisu problem, već prirodno obilježje ljudske prirode. Ključ je kako to kontrolirati.
U tom smislu, oni koji to mogu učiniti sa zrelošću i zahvalnošću obično shvaćaju svoje lekcije i pokazuju stabilniji pristup na trenutne izazove. Naprotiv, oni koji su opsjednuti prošlošću prijete njihovoj emocionalnoj dobro i ograničavaju svoju sposobnost da se vesele.
“Ravnoteža se postiže kada shvatite da život nije obrnuto i da memorija, umjesto veze, može postati odskočna daska punije prisutnosti i obećavajuće budućnosti”, zaključuju stručnjaci iz PSICO instituta.
