Na ljudski odnosi su duboko utjecali naše emocije, Po našim riječima i kako komuniciramo s drugima. U mnogim odnosima, posebno u onim voljenima, skloni smo komunicirati na temelju krivnje i oproštenja: Stalno se ispričavamo zbog stvari koje ne zahtijevaju ispriku. Ova navika, iako se često temelji na želji da bude empatična ili prijateljska, može oslabiti komunikaciju i percepciju sebe. Automatske isprike mogu učiniti našu prisutnost nesigurnijom, utjecati na naše samopouzdanje i kako nas drugi percipiraju.
Krivnja je “osjećaj koji nastaje kao rezultat čina koji je nanio štetu i u kojem je prisutan osjećaj odgovornosti”. Međutim, često krivnja nije reakcija na stvarni čin, već izobličena percepcija odgovornosti. Ova tendencija da se ispriča zbog svega, zbog prekida nekoga, tražeći pomoć, imate drugačije mišljenje, reakcija je na Društveni, kulturni ili osobni Obrasci koji jačaju ideju da moramo minimizirati svoj utjecaj na druge. Problem nije u tome što se ispričavamo, već da to radimo automatski, bez svijesti, kao način da zatražimo dozvolu za postojanje. Da bismo se riješili ove navike, moramo naučiti prepoznati kada je izvinjenje potrebno i kada možemo odabrati svjesniji i samouvjereniji način komunikacije.
Zašto osjećamo potrebu da se ispričamo?
Krivnja je emocija koja ispunjava određenu funkciju: pomaže nam da shvatimo kada smo učinili nešto što je negativno utjecalo na druge. Međutim, često se osjećamo krivim bez pravog razloga. To se može povezati s čimbenicima kao što su:
- Obrazovanje na temelju usklađenosti.
- Društveni pritisak koji nas prisiljava da uvijek budemo prijateljski ili ugodni.
- Strah od odbijanja ili sukoba.
- Niska samo -odvajanja ili neizvjesnosti.
Kad taj osjećaj postane automatski, prisiljava nas da zatražimo oprost čak i za zauzimanje mjesta, imamo drugačije mišljenje ili stvaranje ljudskih pogrešaka. Psiholog Jeffrey Bernsteindoktor filozofije, tvrdi u Članak iz psihologije danasda “iako su isprike važne kada smo učinili nešto pogrešno, pretjerana isprika može potkopati vaše samopouzdanje, oslabiti vašu prisutnost i čak dovesti do toga da vas drugi manje poštuju”.
Načini isprike: Kada je to potrebno?
Ne radi se o tome da se potpuno odustanete od isprike. Isprika je važan čin u društvenom životu, ali potrebno je znati kada i kako to učiniti. Evo nekoliko svjesnih i prikladnih načina za ispriku:
-
- Ispričavam se ako sam vam izazvao neugodne osjećaje, nisam to želio.
- Pogriješio sam i preuzeo odgovornost za to.
Ispričavam se zbog pogreške.
- Hvala vam što ste privukli pažnju na to, bila sam moja krivica.
Alternative tako da ne morate uvijek reći “oprosti”
U mnogim situacijama nema isprike, već još jedno priznanje. Umjesto isprike, možete koristiti riječi koje će zasigurno ojačati vašu prisutnost. Evo nekoliko alternativa:
Zahvalnost:
- Hvala na strpljenju.
- Hvala što ste me čekali.
- Hvala na razumijevanju.
Samopouzdanje
- Provjerit ću ga i popraviti.
- Znam da se to može poboljšati i radim na tome.
Vjerodostojnost
- Bila je to jedinstvena pogreška, ali već je popravljam.
- Zahvaljujući ovom iskustvu učim i rastem.
Riječi koje mogu zamijeniti ispriku
Zamijenite “oprosti” znači usredotočiti se na značenje vaših riječi. Zapitajte se:
- Oprostite na onome što sam stvarno pogriješio?
- Ispričavam se zbog straha ili navike?
- Mogu li to reći drugačije bez ponižavanja?
Savjeti:
Pomaknite naglasak iz krivnje u prepoznavanje. Na primjer, zamijenite “Žao mi je što sam kasnio” na “hvala što si me čekala”.
Zamijenite automatsku ispriku izražavanjem projekta. “Žao mi je što otkažem” za “Imate trenutak? Volio bih razgovarati s tobom”.
Koristite jasne tvrdnje i ne smanjujte se. Zamijenite “Oprostite, ako zvuči ružno” za “Želim podijeliti s vama s poštovanjem”.
Alternativne fraze da prestanu govoriti “oprosti”
- Hvala na strpljenju.
- Cijenim što ste mi rekli.
- Radim na tome.
- Razumijem kako ste se osjećali.
- U pravu si, popravit ću.
- Uzet ću ga u obzir.
- Hvala vam što ste privukli pažnju na to, razmislit ću o tome.
- Možemo li razgovarati o tome kasnije?
- Naučit ću iz ovog iskustva.
- Hvala vam što ste mi dali prostor.
Neki savjet kako se prestati ispričavati za sve
Ova se navika ne može mijenjati u jednom danu, ali možete započeti s malim, ali dosljednim koracima:
- Budite pažljivi i zabilježite ovu naviku: zapišite koliko puta dnevno kažete “oprosti” i u koje situacije.
- Udihajte prije nego što odgovorite: Kratka stanka vam omogućuje da svjesno odaberete riječi.
- Zapitajte se ako se stvarno morate ispričati: jeste li stvarno učinili nešto pogrešno? Ili jednostavno ne želite izazvati neugodnosti?
- Vježbajte uporabu novih fraza: Isprobajte alternative za “pomilovanje” kako biste zvučali prirodnije.
- Govorite samouvjereno: držite kontakt očima, stanite ravno i govorite čvrsti, ali prijateljski ton.
- Naučite na svojim pogreškama bez kažnjene: pošta je ljudska. Ono što je važno je ono što radite nakon toga, a ne kako krivite sebe.
