Velika obitelj, desetero djece, nedostatak nadzora: Zašto vjera nije izgovor kada su djeca u bazenu u opasnosti.
Postoje trenuci na bazenu kojih se dugo sjećate. Ne zato što se nešto dogodilo dramatično, već zato što stojite s otvorenim ustima i mislite: “Kako je to moguće?”
Prošli tjedan bio je takav dan.
Velika turska obitelj, desetero djece. Jedan predškolac izgubio je u vodi, jedan. Izvukao sam ga. Srećom, ništa se nije dogodilo. Ali ono što se tada dogodilo progonilo me do danas.
Ralf Grossmann odrastao je u bazenu i povezan je s industrijom bazena od djetinjstva. Na ovoj web stranici njihovo iskustvo dijeli iskreno, što je moguće bliže svakodnevnom životu kao naglasak na sigurnosti i kvaliteti. Je član našeg krug . Sadržaj odražava njegovo osobno mišljenje na temelju njegovog osobnog iskustva.
Obavijestili smo. Stražar je pretražio područje. Trebalo je 45 minuta da pokupi dijete. 45 minuta!
Oni koji idu u bazen s desetero djece preuzimaju odgovornost.
U to je vrijeme bila u policijskom bazenu. Majka je ušla i rekla: “To se može dogoditi s desetero djece.” Nije imala riječi.
Dopustite mi da jasno kažem: svatko tko odlazi u bazen s desetero djece preuzima odgovornost koju ne može podnijeti. Djeca nisu koferi koje jednostavno možete ostaviti kod kuće. To nije slučajnost, to nije situacija poput “to se može dogoditi”. To je namjerna radnja. Jer znamo da ne možemo vidjeti sve.
Molitva neće pomoći u vodi, već samo nadzor.
A ako dodamo uvjerenje da vas netko već promatra – spasioce, sigurnost, možda čak i Bog – to je vrlo opasno.
Ne želim nikome lišiti vjeru. Religija može dati mnoge, posebno u velikim obiteljima. Ali u vodi nije važna molitva, već nadzor. Nijedan stih ne spašava dijete utapanja. Nijedan Bog neće zamijeniti odgovornost majke ili oca. A ipak se to stalno susrećem, posebno u obiteljima dubokih vjernika: mnoge su stvari povjerene Božjim rukama.
Zanimljivo: kako ste ikada razmišljali o nečemu takvom?
Takvo ponašanje u bazenu je nedopustivo. Voda je nemilosrdna. Odabire živote u sekundi. I mi kao zaposlenici stojimo s istom odgovornošću kao i roditelji.
Zanimljivo je: kako bilo tko može pomisliti da samo toliko djece odvede samo u bazen? Iako je sve u redu, to nije pravi nadzor. To samo skreće pažnju dok se nešto ne dogodi. A kad se nešto dogodi, mi, spasioci postajemo meta. Morat ćemo objasniti sudu zašto nitko nije primijetio.
Ne može biti. Ne možemo preuzeti odgovornost samo zato što su ga roditelji prenijeli na druge ljude ili njihovu vjeru.
Najviše sam se šokirao što je policija već bila na mjestu. Obitelj je znala da to nije “manja nesreća”. A ipak je njihova reakcija bila: “To se događa.” Ne, to se ne može dogoditi. Ne s desetero djece. Ne s dvoje. Ne s jednim.
Svatko tko ima desetero djece trebao bi imati deset parova očiju kako bi ih nadgledao.
Bazen nije mjesto na kojem možete ostaviti djecu bez nadzora i osloniti se na tuđu pomoć – bilo da je to osoblje ili vlastita vjera. Potrebna su nam jasna pravila i roditelji koji preuzimaju ovu odgovornost.
Svatko tko ima desetero djece trebao bi imati deset parova očiju koji ih nadgledaju. Što god manje je nepažnja, a ne nemar.
I evo nas. Ako toleriramo takvo ponašanje kao zaposlenici, rizikujemo napad. U slučaju nesreće čujemo: “Spasioci su je vidjeli, ali nisu učinili ništa.”
Ovo je nepažnja. Ne možemo samo reći: “Pa, u našoj obitelji to je uobičajeno.” Ne. Voda ne razlikuje religiju i kulturu. Voda je podjednako opasna za sve.
Bazen nije mjesto na kojem se odgovornost može odreći – niti osobljem niti njihovoj vjeri.
U konačnici, to je jednostavno: Vjera može biti podrška. Obitelj može dati snagu. Međutim, nijedna vjera, kultura ili običaj ne smiju biti razlog da se djeca ostave u vodi.
Svatko tko uđe u bazen mora poštovati vodu i poštivati život.
Ovaj incident pokazuje da moramo puno jasnije razumjeti što je, a što nije dopušteno. Dijete u vodi ozbiljan je problem. Bazen nije mjesto na kojem postoji odgovornost prema nekome drugom – ni osoblje ni religija.
Ne radi se o kulturnim razlikama, već o životu i smrti. A ako roditelji to ne razumiju, moramo im to objasniti. S pravilima. S posljedicama. I ako je potrebno, uz pomoć policije.
Jer jedno je sigurno: nijedno vjerovanje u svijet neće spasiti dijete utapanja. Samo nadzor. Samo svijest. Samo odgovornost.
